Učinak klimatskih promjena na prirodu najzornije je vidljiv kroz povećanje temperature zraka, suše i šumske požare, dostupnost slatke vode, poplave, podizanje razine mora i ugrožavanje obalnih područja, učinak na bioraznolikost, tlo, kopnene vode i morski okoliš. Ovo su trendovi na svjetskoj, ali i na razini Europe. Slični trendovi vidljivi su i u Hrvatskoj.
Posljedice klimatskih promjena snažno se osjećaju u svim dijelovima svijeta. Polarne ledene ploče tope se, a razina mora raste. U nekim regijama sve češće dolazi do ekstremnih vremenskih uvjeta i kiša, dok se u drugima javljaju sve intenzivniji toplinski valovi i suše. Klimatske promjene vrlo su ozbiljna prijetnja i njihove posljedice utječu na mnoge aspekte života ljudi. Jedan od ključnih aspekata klimatskih promjena je njihov učinak na prirodu koji se nakon toga prelijeva na druge aspekte društva i života na Zemlji odnosno predstavljaju visoke prijetnje za zdravlje, ranjivost pogođenog stanovništva (starosna dob, geografsko područje), zapošljavanje, obrazovanje itd.
Učinak klimatskih promjena na prirodu najzornije je vidljiv kroz povećanje temperature zraka, suše i šumske požare, dostupnost slatke vode, poplave, podizanje razine mora i ugrožavanje obalnih područja, učinak na bioraznolikost, tlo, kopnene vode i morski okoliš. Ovo su trendovi na svjetskoj, ali i na razini Europe. Slični trendovi vidljivi su i u Hrvatskoj.
Naime, klimatska kriza uzrokuje povećanje prosječne globalne temperature i sve češće temperaturne ekstreme, primjerice toplinske valove. Visoke temperature mogu dovesti do porasta smrtnosti, smanjenja produktivnosti i oštećenja infrastrukture, posebice kroz požare koji su sve veći intenzitetom i površinama koje zahvaćaju. Očekuje se da će više temperature uzrokovati i promjenu geografske rasprostranjenosti klimatskih zona, a zbog tih se promjena mijenja i rasprostranjenost i brojnost mnogih biljnih i životinjskih vrsta, koje su već pod pritiskom zbog gubitka staništa i onečišćenja, bilježe se promjene u ponašanju i životnom ciklusu životinjskih i biljnih vrsta. Porastom temperature povećava se isparavanje vode, što, zajedno s manjkom oborina, povećava rizik od velikih suša.
Zbog klimatskih se promjena mnoge europske regije, pa tako i Hrvatska, već suočavaju s učestalijim, težim i dugotrajnijim sušama. Suša je neuobičajeno i privremeno smanjenje dostupnosti vode uzrokovano nedostatkom oborina i većim isparavanjem (zbog visokih temperatura).
Suše često utječu, primjerice, na prometnu infrastrukturu, poljoprivredu, šumarstvo, vodu i bioraznolikost. Uslijed suša smanjuju se razine vode u rijekama i razine podzemnih voda, usporava se rast stabala i usjeva te povećavaju šumski požari. Dakle, češće i teže suše rezultirat će produljenjem sezone šumskih požara, koji će biti sve razorniji, pogotovo u sredozemnoj regiji. Klimatske promjene dovode i do povećanja područja izloženog riziku od šumskih požara. Regije koje trenutačno nisu izložene požarima mogle bi postati rizična područja.
Veliki šumski požari nisu ništa novo u povijesti. Oduvijek ih je bilo, no sada oni gore dulje i žešće nego li prije. Razlog tome su upravo klimatske promjene jer trajne suše čine šume lakše zapaljivima. Šumski se požari pojavljuju na područjima na kojima je do jučer bila nezamisliva pojava požara.
Ujedinjeni narodi putem svog Programa za okoliš naručili su izradu studije u čijoj je izradi sudjelovalo preko 50 stručnjaka iz raznih istraživačkih institucija, vladinih agencija i međunarodnih organizacija iz cijeloga svijeta. Studija je analizirala uzroke, načine pojave, učinke, posljedice, projekcije te ublažavanje rizika i upravljanje šumskim požarima. Jedan od zaključaka je procjena da će se do kraja stoljeća, vjerojatnost katastrofalnih šumskih požara povećati od 31 do 57%. Čak i prema najoptimističnijem scenariju očekuje se značajan porast broja i opsega šumskih požara.
Snažne klimatske promjene praćene gore opisivanim rizicima ne zaobilaze niti područje Republike Hrvatske. Dapače vidljivi znakovi klimatskih promjena postaju sve izraženiji noseći sa sobom sve negativne učinke na prirodu i društvo ali i potrebu za poduzimanjem snažnih mjera prilagodbe klimatskim promjenama.
Znakovi klimatskih promjena vidljivi u Hrvatskoj:
- prosječna temperatura zraka postojano raste, u desetljeću od 2010. do 2020. bila je najviša ikad zabilježena, a porastao je i broj vrlo toplih dana
- manje intenzivno, ali jednako postojano, smanjuju se godišnje razine padalina
- trend isparavanja u usporedbi s kretanjima temperature zraka;
- povećana stopa ekstremnih vremenskih pojava.
Imajući u vidu potencijalne učinke i njezino prirodno i gospodarsko okruženje, Hrvatsku se može smatrati visoko ugroženom klimatskim promjenama.
Šumski ekosustavi u Hrvatskoj pokrivaju 44% kopnene površine. Zemljopisni položaj Hrvatske pokriva tri biogeografske regije, kontinentalnu, alpsku i mediteransku, te uvjetuje iznimnu raznolikost staništa s čak 105 vrsta šumskih zajednica. 36% mreže Natura 2000 u Hrvatskoj čine šume i šumsko zemljište.
Jedan od ključnih čimbenika koji ugrožavaju šume u Republici Hrvatskoj su šumski požari.
U posljednjih 40 godina broj požara raslinja (šuma) u Republici Hrvatskoj eksponencijalno raste od prosječno 1.000/ godinu do 7.000/godinu. Broj poginulih u požarima raslinja također je vrlo visok i broji u prosjeku 30 civilnih smrtnih slučajeva godišnje (Statističko izvješće Državnog vatrogasnog operativnog centra 193 s pregledom podataka o požarima za 2021. godinu, DVOC 193, 2022.), s do 50 ozlijeđenih vatrogasaca / godišnje. Spaljena površina broji od 30.000 ha / godinu do 120.000 ha / godinu (0,5 do 2,5% kontinentalne površine RH i jedan je od najvećih na svijetu, sa štetama od 100 do 200 milijuna EUR / godinu, s emisijom štetnih tvari po osnovi požara raslinja s preko 1,5 milijuna tona godišnje.
U razdoblju 2016. – 2020. prosječno je u RH bilo 3.340 požara godišnje dok je prosječno godišnje opožareno bilo oko 33 tisuće ha. U 2021. godini bilo je 3.248 požara koji su obuhvatili ukupno 14.707 ha.
Što se tiče očekivanih utjecaja klimatskih promjena, scenarij lokaliziranih klimatskih promjena (razdoblje 2011. – 2040.) za Hrvatsku pokazuje sljedeće rezultate:
- Očekivani daljnji porast prosječne temperature zraka (više u obalnim područjima i na otocima) i s najvećim očekivanim smanjenjem tijekom jeseni, ali sa značajnim regionalnim razlikama.
- Osim sektora koji su presudni za gospodarstvo (turizam i poljoprivreda), klimatskim promjenama ugroženi su i postojeći vodeni resursi, ekosustavi i infrastruktura, prije svega u obalnim područjima i šumama, koje prekrivaju 47% hrvatskog područja.
Dakle, evidentno je da područje Republike Hrvatske dijeli sudbinu užeg (Mediteran) i šireg (Europa) područja kako po postojećim klimatskim stanjima tako i prema projekcijama koje se očekuje u budućim desetljećima.
Kada govorimo o požarima, na žalost, relevantne projekcije Europske agencije za okoliš (https://discomap.eea.europa.eu/climate/) za budućnost predviđaju intenzivnije požarno vrijeme i, kao posljedica toga, znatno širenje područja sklonog požarima i duže požarne sezone predviđaju se u većini regija Europe.
Navedene projekcije predviđaju da će relativno povećanje opasnosti od požara biti posebno veliko u zapadnoj i srednjoj Europi, ali apsolutna opasnost od požara ostaje najveća u južnoj Europi. Mjere prilagodbe, kao što je poboljšana prevencija požara i učinkovito suzbijanje požara, mogu značajno smanjiti rizik od požara.
Nova Strategija EU o prilagodbi klimatskim promjenama do kraja stoljeća, između ostalog, predviđa i sljedeće:
- dodatnih 15 milijuna Europljana koji žive u blizini šuma bit će izloženo visokoj do ekstremnoj opasnosti od požara najmanje 10 dana godišnje
- svake godine 300 milijuna ljudi bit će izloženo smrtonosnim toplinskim valovima, što bi rezultiralo 30-strukim porastom smrti od ekstremnih vrućina (90 000 smrtnih slučajeva godišnje u usporedbi s oko 3 000 svake godine danas)
- područje alpske tundre smanjit će se za 84% i praktički nestati u Pirinejima.
- pojava požara i štetočina u šumama postat će učestalija i ozbiljnija, povećavajući gubitak biomase i oslobađanje ugljika.
Međutim, kada govorimo o požarima, unatoč gotovo apokaliptičnim projekcijama spomenuta UN-ova studija i njeni nalazi u konačnici ipak daju nadu. Naime, iako je situacija zasigurno ekstremna Studija zaključuje da još uvijek nije beznadna uz uvjet poduzimanja snažnih koraka ka smanjenju rizika od požara ali i adekvatnoj prilagodbi u upravljanju i borbi protiv požara.
Ključne preporuke UN-ove studije su:
- prepoznati i odgovoriti na utjecaj klimatskih promjena na prevenciju i ponašanje šumskih požara
- shvatiti ponašanje šumskog požara i poboljšati upravljanje gorivom i nadzor nad požarom
- promicati integrirani pristup upravljanju požarima
- podržavati i integrirati autohtone, tradicionalne i suvremene prakse upravljanja vatrom u sustavnu politiku
- rebalansirati ulaganja potrošena na reaktivno suzbijanje u proaktivno ublažavanje i upravljanje požarima
- osnažiti zajednice i lokalne vlasti
- poboljšati sigurnost vatrogasaca.
Iz popisa gornjih preporuka vidljivo je da se glavnina pristupa, politika i mjera odnosi na integrirani pristup promjene ponašanja, ulaganja u prevenciju, tradicionalne i autohtone mjere ka smanjenje rizika od požara.